Tartuf - Plodno tijelo gljive

Vegetativno tijelo gljiva je micelij (Mycelium), koji se sastoji iz tankih, golim okom jedva vidljivih, cjevastih niti koje nazivamo Hifama (Hyphae). Vidljivi dio gljive odnosno, ono što obično zovemo „pravom gljivom“ ili tartufom je plodno tijelo (Carpofor). Formiranje plodnog djela gljive odnosno tartufa traje od nekoliko mjeseci do godinu dana, ovisno o potrebnim uvjetima.

Simbioza – Mikoriza (Mykes – gljiva, Rhiza – korijen)

S obzirom da mikorizne gljive u biti inficiraju korjene svojih biljaka domaćina, ostvaruje se simbioza na način da podzemna gljiva opskrbljuje biljku dušikom i vodom te dodatnim hranjivim tvarima kao što su fosfor, kalij, kalcij, magnezij itd. Podzemna gljiva ovo čini putem mreže finih vlakana koja se zovu hife (Hyphae) i prodiru do dijelova zemljišta do kojih biljka ne može stići vlastitim korijenom. Zauzvrat, biljka osigurava gljivi hranjive tvari, poput ugljikohidrata i mjesta za život.

Kemijski sastav

Kemijski sastav crnog tartufa Tuber Melansoporum prema francuskom istraživaču J. Rebiere, 1967:

Sviježi crni tartuf:
  • Voda - 76,60
  • Suha tvar - 23,40
Suha tvar:
  • Organski sastojci i dušik - 92,17
  • Mineralne tvari (pepeo) - 7,83
Mineralne tvari:
  • Fosforna kiselina - 30,20
  • Kalij - 25,15
  • Kalcij - 9,40
  • Ugljična kiselina - 8,85
  • Natrij - 1,10
  • Magnezij - 0,20
  • Ostali sastojci - 25,02

Miris ili okus

Jestivi dio tartufa ima izuzetan kemijski sastav, ugodan okus i poseban miris. Unatoč tome što imaju izuzetno dobar odnos organskih i mineralnih tvari i radi toga su neupitno najkvalitetnija vrsta gljive, svoju slavu stekli su upravo zahvaljujući specifičnom mirisu koji ga stavlja na vrh gurmanskih ljestvica.

Životinje „gurmani“

Osim „homo sapiensa“ tartufe vole i jedu slijedeći „gurmani“: medvjedi, svinje, jeleni, vukovi, lisice, jazavci, koze, vjeverice, puhovi, miševi, zečevi, razni puževi, ličinke hrušta, tartufska muha (Helomyza tuberiperda) i drugi.

Afrodizijak

Svinje, naročito krmače, imaju prirodnu sklonost prema tartufima. Znanstvena istraživanja su pokazala da je ovo djelimično zbog toga što gljive proizvode steroid identičan feromonu koji proizvode veprovi tokom perioda parenja. Identifikovani hormon, androstenol također izlučuju ljudi ali u mnogo manjim koncentracijama nego kod svinja mužjaka, što je činjenica koja se može navesti da podrži izjave o tartufima kao afrodizijaku.

Podzemno ratovanje

Postoji puno vrsta podzemnih gljiva pa se pod zemljom odvija intenzivno nadmetanje medju njima za mjesto na korjenu i hranjive tvari. U pitanju je pravo „podzemno ratovanje“ pa ponekad nalazimo naoko idealna potencijalna staništa ali bez pronalaska tartufa. Neke vrste su razradile taktike brzog napada odnosno brzo inficiraju korjen, prije nego što ga se druge gljive dokopaju, dok druge koriste kemijsko oružje da bi osigurale svoj dio dostupnog prostora.